"Fargo" kucanj
Uprkos pipcima sibirske zime, zalutale u vojvođansku ravnicu u ponedeljak uveče, sala biblioteke Osnovne škole “Sveti Sava” u Bačkoj Palanci bila je, oko 20 časova, pristojno krcata pristojnim ljudima. Prosek su možda kvarili jedino autori knjige “Kucanj u prazno”, Predrag Ž. Vajagić i Branislav Zukić, rastegnuvši svoju priču na polovinu govora Fidela Kastra u najkrepkijim godinama. Imajući u vidu poduži spisak nepočinstava i mana ovog ozloglašenog bačkog (palanačko-jaračkog) tandema, može se reći da su posetioci dobro prošli, pošto su Vajagić i Zukić u poslednji trenutak odustali od čitanja integralnog teksta, za koji se priča da je opsežniji i od zapisnika sa famozne osme sednice.
Dok je eksterijer sve više ličio na umirujuću belinu koenovskog majstorluka znanog kao “Fargo”, unutar biblioteke događao se, ako ćemo pošteno, jedan od onih trenutaka u kojima je mogućno poverovati u isceliteljsku moć literature. Grupa ljudi, bez ikakve sumnje debelo naklonjenih čudnoj navici čitanja, pomno je slušala ono što su dvojica narečenih, pisanju sklonih veselnika, namerili ispričati. Njihovu šetnju po pojmovima iz knjige povremeno je, pametnim opaskama i pitanjima, prekidala trenutno najveća mlada spisateljska senzacija sajta marginalac.org, ujedno i konferansije književne večeri, Sanja Aćimov.
Trebalo je održati i privid objektivnosti, pa su autori čitanje panegirika na temu knjige prepustili trećem licu, sasvim slučajno i svom dobrom prijatelju i koosnivaču “Marginalca”, Miroslavu Trandafiloviću.
Zabeležen je i poneki kikot (hvala, Ivana!), nekoliko aplauza (samo je prvi indukovan Vajagićevom molbom, molimo lepo) , bilo je spontanih dobacivanja i svih onih stvari prisutnih na opuštenim i neformalnim okupljanjima uživaoca knjiga. Autori su, tu vam dobri stoje, imali izvanredno veče, a postoje i pretpostavke, gotovo dokazi, da su i neki od gostiju salu biblioteke napustili sa osmehom na usnama.