Što volem Firefox
Postojao je internet i ranije. Ihaj od kad. Pratile su to baje iz Redmonda revnosno, odlučile da se upuste u rat sa nekoć neprikosnovenim Nestscape-om i uspele da sobale neverovatnih 90 odsto udela u tržištu koje je Netscape imao sredinom devedestih do minornih nekoliko procenata (početkom XXI stoleća). Internet explorer je zbrisao konkurenta, ponudio neka rešenja za to vreme sasma napredna i zaspao na lovorikama. Odlična Opera nikada nije uspela da se podigne do nivoa ozbiljnog konkurenta na globalnom nivou i činilo se da IE može da nastavi sa dominacijom koliko god to želi. Bilo je nekih ljudi koji nisu mislili tako. Okupljeni oko Mozilla projekta, krajem 2004. Godine, pod vođstvom Dave Hyatta i Blake Rossa , ponudili su nam dugo očekivanu alternativu večito istom Internet Exploreu.
Vatrena lisica je munjevitom brzinom izazvala znatiželju dobrog dela posetilaca interneta. Tabove smo već videli u Operi, dobar deo rešenja bio je poznat još iz doba Netscape-a, ali ne mari- Firefox je bio dugo očekivani korak napred, iskorak u nepoznato, ali tako primamljivo, pretraživač koji je nenametljivo pomagao da se snađemo u moru informacija udaljenih tek na jedan klik. Oduševljenje novim pretraživačem je išlo toliko daleko da su najgori zaluđenici internetom fotografije svojih devojaka/žena na displejima mobilnih telefona zamenjivali lisicom koja je obujmila planetu Zemlju. Dah slobode, open suorce projekat koji može beskrajno da se nadograđuje, zamena za monopolistički i dosadni IE koji su vam iz Microsofta prodavali isto onako kako bi vam mangupi prodali ciglu. Mozilin Firefox je od prvog trenutka bio osuđen na uspeh.
Kako daleko i maglovito mi deluje vreme kada sam omiljene stranice slagao u „favorites“ a ne u „bookmarks“. Pokušao sam, naročito sa pojavom IE 7, kojim je Microsoft priznao relanost i uvideo da će mu Firefox preoteti tržište ako nešto hitno ne preduzme, da se vratim Internet Exploreru. Nije išlo. Kao da ste ponovo pokušali da se vratite devojci sa kojom nije išlo ni onda, ali ste, opterećeni ljudskom slabošću dodeljivanja prideva „bolja“ imenici „prošlost“, mislili da bi sada sve moglo da bude u redu. Nema tu nečega što već ne postoji u Firefoxu. Ili u Operi, svejedno.
Ponekad previše glomazan, sa potrošnjom memorije jednakom potrošnji skupštinskih prvaka u oblasti reprezentacije i putnih troškova, Firefox ima ogromnu prednost baš zato što je open source projekat - za njega je već napravljeno toliko ekstenzija da je nemoguće nabrojati ih. Kada se pojavio, uspeo je da osvoji tek nešto ispod 4 odsto tržišta. U januaru ove godine, dogurao je do preko 20 odsto, s tim što postoje evropske zemlje (kao što je Slovenija) u kojima Firefox bez premca dominira. IE 8, barem prema onome što smo do sada mogli da vidimo, neće napraviti previše značajnih koraka napred.
Firefox će, kako sada stvari stoje, nastaviti da povećava svoj udeo na tržištu (sem ako se ne desi nešto nepredviđeno, što nije isključeno u osetljivom IT svetu) Kao neko ko nije ni primetio da je prošlo već više od 4 godine kako mu, uprkos nekim njegovim manama, bezrezervno verujem, mogu da konstatujem samo da me ta činjenica veseli. Jer, što bi rekao naš slobodarski narod,
Jebeš internet bez Firefoxa. Šta ću, kad volem.