Manifest Maginalizma
"Marginalac" je kolektivno čedo nekolicine vejača ovejane suštine i (za sada) nehospitalizovanih kandidata sumnjivih duhovnih ćorsokaka.
Biti marginalac ne znači prepustiti se gubitništvu, splinu, otupljenju čula za akciju. Naprotiv. Mi samo želimo izbeći mešanje s mutljagom etički i bakteriološki nepopravljive glavne struje...
Marginalizam je vid otpora stegama svakog sistema, nametnutim pravilima, zadatom životu, sunovratu časti. Ulaskom na ovaj sajt, po sistemu taknuto – maknuto, pristajete na to da, dok njime surfujete, sopstvene sujete držite po strani, pošto su i sujete autora dovoljno pogane te se sudaraju kao repati uzurpatori u žlici čaja.
Zauzvrat (ali, nikako i zaleđa, pa niz kičmene hrskavice), autori se prisežu s rukom na pulsirajućoj izbočini (misli se na srce) da će se držati prakse da tekstovi budu lišeni pretencioznosti, gromopucatelnih paralela i "jebteme-kako-sam-pametan" ulomaka.
Margina je duhovni zavičaj ljudi (manje ili više uspelih) kojima je dosta "velikih" tema, sukoba nepomirljivih, prejezovitih paraetičkih litanija i deljenja lekcija. Margina je svesni izbor, novo agregatno stanje uma u kome se on oseća opušteno sve dok se ne potopi u umak cinizma u kome se obično servira. No, i tada izaziva senzacije ukusa.
Margina se odnosi na svaki trenutak otet od nemilosrdnog žrvnja vremena. Ne zaboravimo da se visprena opaska ili kakva slučajna napomena ispisana na marginama knjige ponekad mogu smatrati zanimljivijim od samog sadržaja.
Zaposleni u javno-sporednom preduzeću "Marginalac" kupe mrve preostale od bogovskih obroka i na stvarnost gledaju iz najmanje rabljene perspektive. I ne libe se da priznaju da su marginalci u Srbiji, jer ako vas neko u ovoj zemlji proizvede zvezdom, znajte da se već naslađuje čekajući da vas, prilikom pada, dotuče lešinarskim udarcem kljuna.
Marginalci nisu članovi stranaka, jer podjednako preziru tu bulumentu hulja iz koristoljublja. Takođe, protivnici smo svakog udruživanja koje nije striktno na seksualnoj osnovi, pa možete očekivati homogenost krokodila u čaši vode.
Ako bi morali da se opredele za svoj „vjeruju“ marginalci bi ponajpre izabrali stihove Volta Vitmena:
- Skinuti čep sa svojih usta! Osjećati danas i svaki dan: da sam dostatan kakav jesam!
Ni veliki Tin nam nije stran, pa se može reći da se marginalizam zasniva na „pobratimstvu lica u svemiru“. Ako ne bi morali da se opredeljuju, marginalci verovatno ne bi odabrali ništa.
Uprkos neoborivoj životnoj mudrosti izrečenoj kroz usta mnogih estradnih zvezda da je "skromnost za budale" mi smo spremni i na taj rizik, te se unapred odričemo honorara za svoje tekstove, a kada novac počne da kaplje, najveći deo će otići u fondove koji će se zvati "platite putne troškove ubogim političarima", "još jedan kanu (i pirana gratis) za bazen u Čačku" , "zebnjom na zebru" i "sprečimo noćne polucije i lustracije". Deo novca (hipotetičkog, kako i odgovara marginalizmu) može biti usmeren i na hedonističke inicijacije.
Slučajnim prolaznicima koji su na sajt zabasali misleći da je „marginalac“ projekat koji okuplja skrajnute tekstove firera „za po kući“, genocidne naputke ili zbornik radova na temu seksa sa životinjama (napose rodama, zbog dobrih nogu), preporučujemo da dobro razmisle o onome što je Brana Flojd rekao Slavetu i ostalim članovima auto-moto kluba pred nastupajuću trku. Ista preporuka se odnosi i na sve koji su vlasnici univerzalnih istorijskih istina, pljuvači zajedničkih bunarića, brižni negovaoci uvreženih predrasuda i profesionalni uzgajivači najrazličitijih mitova. Takođe, neka se udalje sa sajta svi oni koji bacaju anateme, skreću s teme, vole da mrze...ili, čak, neka ostanu i budu spremni da se suoče sa jednom od najiskonskijih ljudskih emocija- ljubavlju, Valjda nas insistiranje na ljubavi u najvećoj meri i čini marginalcima u svetu skoro sasma lišenom ljubavi.
Marginalizam ne pada na jeftine štosove, panslavenska bratimljenja u kojima se poklanjaju javna dobra, guslanje i cmizdrenje nad boljom prošlošću, kopanje i održavanje krtičnjaka za ratne zločince. Pada na glavu, uho, grlo ili nos jedino i isključivo pred rečenicama poput one Vajldove:
- U umjetnika nema morbidnosti. Umjetnik je kadar sve izraziti.
Sadržaj „Marginalca“ može se konzumirati u najrazličitijim stanjima svesti. Ne postoji univerzalni naputak, niti neko pravilo u vezi sa tim. Iz sopstvenog iskustva možemo da tvrdimo jedino da neki tekstovi mogu da budu manje ili više zanimljivi ako ste pre njihovog čitanja nakvasili svoja plemenita jetra, što ne znači da to nije uradio i autor prilikom njihovog stvaranja, naravno.
Marginalizam se napaja književnom, muzičkom, estetskom i umnom raznovrsnošću. U svetu marginalnog čudoređa podjednako su neumesna pitanja: „Koje si vere?“, „Šta si po nacionalnosti?“, „Kakva su ti seksualna opredeljenja?“, „Šta imaš za večeru?“, „S kim spavaš?“, „Sanjaš li stranu intervenciju?“, itd...
Marginalizam ima za cilj okupiti što više normalnih ljudi, a ne dati preciznu definiciju normalnosti, već sledbenike iz svih krajeva gde je dopro i opstao razum nalaziti po instinktu Ko nalazi nešto primaljivo u marginalizmu, donekle se ili sasvim slaže sa njegovim postulatima, ko se uopšte ne slaže ali mu se ideja čini zanimljivom, može da nam se pridruži ili ne, sam izabravši jednu od dve ponuđene opcije: ili uniđi, ili razguli...