Tko bi u Hrvatskoj stao u obranu vozila s beogradskim pločicama?!
Tekst Miljenka Jergovića o incidentu koji se dogodio u župi dubrovačkoj, kada je automobil jednog turiste iz Srbije, sa beogradskim tablicama, propušten kroz specijalni softver za trenutno menjanje izgleda. Operacija se odvijala na svega petnestak metara od recepcije hotela "Plat", a mlađahni su huligani uspeli da probuše zadnju levu gumu, slupaju prednje vetrobransko staklo i oštete prednje levo staklo, pri čemu je stradao i levi retrovizor. Jergovićev tekst je objavljen na internet portalu zagrebačkog Jutarnjeg lista, a prenele su ga e-novine
Vijest bi trebala glasiti ovako: mladi su neonacisti ispred Hotela Plat, u župi dubrovačkoj, petnaestak metara od recepcije, demolirali automobil jednome gostu. Za taj im je temeljito obavljen posao trebalo barem desetak minuta. U tom vremenu nitko nije izišao iz hotela, nigdje se nije našlo službeno osoblje, nekakav portir s pištoljem, da zaštiti imovinu hotelskoga gosta.
No, tome se ne treba čuditi: da je tako postupio, ili da je, primjerice, pucao u zrak ili - ne daj Bože - u noge mladim župskim neonacistima, revni bi čuvar, konobar ili recepcionar došao pod udar agresivnog dijela lokalne zajednice, a ne treba sumnjati niti to da bi župnik u župi dubrovačkoj don Miljenko Babaić, i sam obožavatelj lika i djela Ante Pavelića i ustaškoga režima, koji je u više navrata za oltarom, ali i u svjetovnim prilikama veličao ustaška postignuća u Jasenovcu i drugdje, a nedavno je, na službenoj proslavi Dana državnosti, sve antifašiste proglasio zločincima, pokrenuo hajku na svakoga za koga bi se čulo da je pokušao spriječiti napad na automobil gosta Hotela Plat.
Ovo što govorim nije nikakva hiperbola, nikakvo stilsko pretjerivanje, budući da je don Miljenko u nekoliko prigoda već bio logistička potpora proustaškim i neonacističkim nasilnicima, u čemu je imao prešutnu podršku mjesnoga biskupa i vrha Katoličke crkve u Hrvatskoj. Jer da nije imao tu i takvu podršku, bio bi žurno smijenjen i poslan na kakav nenaseljeni dalmatinski škoj da po njemu evangelizira draču. Da se to dogodilo, možda ni automobil ispred Hotela Plat ne bi bio napadnut, ili bi barem netko čuo i vidio mlade neonaciste kako razbijaju, pa bi ih u tome spriječio.
No, ima li danas, u župi dubrovačkoj, onoga tko bi se odvažio spriječiti razbijanje jednog Peugeota? Vjerojatno bi se i našao poneko takav, ali većina će se praviti da ništa ne vidi i ništa ne čuje. Zašto? Pa zato što je Peugeot bio - beogradskih registarskih pločica. Čuvari lokalnih običaja, na čelu sa svojim duhovnikom don Miljenkom Babaićem, uspješni su u onome što rade, i to zato što se svi pravimo kao da ne rade ništa i kao da su sve to sitni i bezazleni incidenti.
Ali, uostalom, zašto je jedan Srbin, ugledni i poznati beogradski odvjetnik, uopće i došao u župu dubrovačku, u Hotel Plat? Kojekava slijepa i tupa ivkošićevčad mogla bi ustvrditi kako je došao da provocira. Namjerno se, dakle, dovezao u svom Peugeotu, platio višednevni pansion, toćao svoje srpsko dupe u hrvatskome moru, a sve s jednom namjerom: da nevinu hrvatsku djecu, genetske branitelje svake stope hrvatske zemlje, kojima pred njihovim mladim i nevinim očima promiču slike stradanja i razaranja njihove napaćene domovine, koje su izvršili Srbi, pa su, ti mladi heroji, raspalili po Srbinovom automobilu, ali ne u nakani da ga razbiju, pošto im pred očima nije ni bio auto, nego su im pred očima bili Vukovar, Dubrovnik, Škabrnja i Bleiburg, nego da obrane Hrvatsku od još jedne srpske agresije.
Tako će rezonirati ivkošićevčad i srodan ološ, ali hladno gledano istina je drukčija: odvjetnik Popovac došao je u Hotel Plat jer je na svakome koraku u Beogradu gledao plakate Hrvatske turističke zajednice. Ona je i njega, i sve druge državljane Srbije, pozvala na Jadran. Od Hrvatske turističke zajednice odvjetnik bi trebao zatražiti odštetu zbog prevare. Osobno bih mu rado bio svjedok na sudu. Mladi župski neonacisti, ti ministranti don Miljenka Babaića i njegovih raubera, neće biti uhićeni. Ako se, pak, slučajno dogodi i da budu uhićeni, oni sasvim sigurno neće biti izvedeni pred sud. Ako budi i izvedeni, neće biti osuđeni. Razlog tomu nije ni u njihovoj kriminalnoj vještini, a još je manje u njihovoj eventualnoj malodobnosti. Oni neće biti osuđeni, jer trenutno to ne želi nitko od onih koji su za ovakvo stanje odgovorni.
Mladi neonacisti bit će nagrađeni za svoj čin tihom, ali nedvosmislenom, podrškom onih koji bi ih trebali uhititi, prikovati na stup srama i suditi na višegodišnje kazne zbog zločina iz mržnje i zbog terorizma. Pa zar udar na turističku sezonu nije terorizam? Da su, slučajno, mladi Arapi pred Hotelom Park razbili svejedno čiji auto, svi bismo se raspisali o terorizmu. U ovoj priči postoji i nešto vrlo osobno. Prije dva mjeseca bio sam u Beogradu i nadavao se intervjua. U svakom sam progovorio o licemjerju marketinške kampanje Hrvatske turističke zajednice i naglasio da nikome od svojih beogradskih prijatelja ne bih preporučio da putuje po Jadranu južnije od Istre. Nisam to učinio iz nekakve mržnje, kao što bi mi maloprije spomenuti ološ imputirao, nego zato što me je kao hrvatskoga građanina unaprijed bilo sram zbog onoga što će se tek dogoditi gospodinu Popovcu.
Taj sram je, po mome vjerovanju, jedini mogući hrvatski patriotizam.