Ko je kriv?
Prenosimo veoma dobar tekst o aktuelnom političkom stanju u Srbiji. Autor je Zoran Živković. Izvor : " Danas "
Rezultati izbora za skupštine Voždovca, Zemuna i Kosjerića su očekivani i ne zaslužuju ozbiljan komentar. Za kampanju je potrošeno više novca nego što je zbir godišnjih budžeta ove tri opštine, a slogani koji su korišćeni su, bez izuzetka, na pola puta između gluposti i primitivizma. Naravno, i komentari učesnika su očekivani i istog su kvaliteta kao i slogani. Niko od poraženih nije priznao poraz, niko nije podneo ostavku zbog toga. Pobednici su bez ikakvog osnova svoju malu pobedu podigli na nivo nacionalnog plebiscita i proglasili je istorijskom. Započeto je pijačno cenkanje oko koalicija čija je predigra opšte zaklinjanje u doslednost, poštenje, više interese, težinu trenutka, kompleksnost situacije...
Jasno je da će koaliciju napraviti DS, koja vodi politiku koja kao da je prepisana iz trideset godina starog programa Socijalističkog saveza radnog naroda Srbije, i SNS, čija je ideologija „mi smo patriote kao radikali, ali se svakodnevno tuširamo“ očigledno postala poželjna i kod malobrojnih građana koji su izašli na izbore, ali i kod većine potencijalnih partnera. Nikolić će ponoviti folklornu društvenu igru koju je prošle godine, nakon parlamentarnih izbora, igrao Dačić i prvo će saradnju ponuditi salonsko-nacionalnoj, turbonarodnjačkoj plesnoj grupi Koštunica&Velja. Za taj brak bi bio potreban i treći, u liku Dragana Todorovića, zakletog čuvara Šešeljevog bazena, i njegove prateće grupe narikača Gordana-Vjerica-Nataša. Ovi treći će iz „principijelnih razloga“ odbiti saradnju sa svojim dojučerašnjim političkim komesarom i nakon nekoliko nedelja ili meseci spas će biti pronađen u dugo najavljivanom političkom zagrljaju Tadića i Nikolića, odnosno Đilasa i Vučića.
Ovaj zagrljaj će biti tek laki peting u odnosu na njihovu strasnu aktivnost koju za 2012. godinu najavljuje budući predsednik Izvršnog veća Vojvodine, današnji Tadićev neformalni glasnogovornik, dr Dulić. Postoji mala mogućnost da se ova saradnja odloži dok se ne analizira Dinkićeva pretnja da će po srbijanskim statističkim regionima pokupiti i kuso i repato, te da će ih preko noći, kao i mnoge pre njih, proprati i podšišati, namirisati i proizvesti u eksperte. Od njih će napraviti Stranku statističkih regiona Srbije kojom preti da će oboriti i ovu vladu i da će, što je još gore, biti deo nove buduće vlade. Dačić je već viđen kao podoban za bilo koju kombinaciju, „Ivica za sve“, a Čeda i manjine će čežnjivo, iz ćoška, očekivati svoje mrvice. I dobiće ih.
Ovako ili onako cela „politička elita“ Srbije će dobiti svoje zasluženo mesto pored trpeze. Tako će biti i posle nekih ozbiljnijih izbora i to me ne čudi. Današnji političari će se uvek dogovoriti, bez obzira na nepomirljivost programa njihovih partija ili dijametralno različite političke prošlosti.
Uvek će se dogovoriti jer nemaju alternativu poslu koji danas, u opoziciji ili na vlasti, loše obavljaju. Neće valjda dopustiti sebi da se vrate tamo odakle su došli. Da predaju psihologiju kao srednjoškolski nastavnici bez rešenog stambenog pitanja ili da budu asistenti kod profesora koji su mlađi od njih, da upravljaju čišćenjem groblja ili da taksiraju klimavim kamionima, da čiste za mačkama ili da prate oglase provincijskih pozorišta koja traže mlade i talentovane dramaturge. Učiniće sve da se to ne desi i za to možda treba imati razumevanje. Nije to ni patriotsko ni proevropsko, ni pošteno ni intelektualno, ali je verovatno ljudsko htenje.
Glavni krivci za takvo njihovo ponašanje su stotine hiljada, milioni onih koji im dozvoljavaju, čak i stvaraju uslove da se tako ponašaju. Svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje, naročito ako je ona demokratski izabrana. Da, mislim na građane, birače, koji će ponovo, po ko zna koji put poverovati u toliko puta ponovljeno obećanje, izrečenu laž. Poverovaće i da Kosovo ne može biti nezavisno dok ga Srbija ne prizna, poverovaće da je naša vlast ugledna i uticajna u regionu i šire, poverovaće da vredno i odgovorno rade, ali da nas bez razloga koče neki kapriciozni ljubitelji tulipana. Sa razumevanjem će ti isti građani plaćati najskuplji i najgori benzin na svetu, najskuplju hranu na Balkanu, najskuplje avio karte u Evropi, najskuplju garderobu i ostale životne potrebe koje im nude partijski i tajkunski monopoli koji su dominantni na privrednoj sceni Srbije. Imaće razumevanje za one kojima je dozvoljeno da kraduckaju, verovaće da su najveći borci za pravnu državu upravo oni koji svesno u blokadi godinama drže institucije koje su temelj vladavine prava. Verovaće da se srpskim „puntom“ voze po Koridoru 10 i da je vrhunac patriotizma proćerdati NIS za hrpu lepih naftno-gasnih obećanja. Verovaće da se stranke pretežno finansiraju iz priloga koje daju vunovlačari iz Ćićevca i proizvođači kora za pitu i gibanicu iz Trgovišta. Dok postoji većina birača koja je spremna da, mašući iz publike stranačkim zastavicama, beskrajno dugo gleda srpski politički karusel u kome se voze isti groteskni likovi, do tada će ova zemlja biti zaglavljena u balkanskom blatu.
Na minule lokalne izbore izašlo je tek nešto preko 30 procenata birača. Da li to znači da su ostali, većina, shvatili? Videćemo uskoro.