Mašala Alaga!
Vijest kaže da jedan posve domaći odojak iz travničkog kraja na koncu nije svršio zdrobljen među zubima i nestao niz nepca članova planinarskog društva Vlašić, koji su imali neku svoju svečanost, nego je još dok se vrtio bidni odojak dobio sjekirom od stanovitog Alage Musića i tako brutalno (s)maknut s ražnja.
Ne treba ni reći kako su ovim iznenadnim obratom članovi društva ostali preneraženi, taman dok su spremali stolove i pripremali želuce za tu prvorazrednu gastronomsku avanturu, kad je Alaga ničim izazvan nasrnuo na ljupko stvorenje koja i inače bez milosti tamanimo.
Alagi je, kažu, zasmetalo svinjče kao takvo, jer, pazi sad!, vrijeđa vjerske osjećaje muslimana, također članova ovog mješovitog društva kojih inače ima ciglih 450. I to kao u najbolja mračna vremena; i Hrvata i Srba i Bošnjaka.
Na stranu što se pored praščića vrtio još jedan janjac, istog uzrasta i isto tako ljupki, a kojeg su članovi društva namijenili ovima što svinjetinu ne smatraju baš nekom spizom. No, Alaga se nije mogao suzdržati nego se sjekirom obrušio na mrskog neprijatelja i to nekoliko puta zasjekavši po njemu, kao da je time htio naglasiti koliko mu ide na apetit.
U to su skočili ovi kojih se odojak ticao i sve je prijetilo da preraste u međusobni incident, s, molim lijepo, nacionalnim predznakom, te se, možda čak i proširi cijelom pitomom lašvanskom dolinom.
Kažu još da je sumanuti Alaga u intervalima između zasijecanja sjekirom pokušavao organizirati ''borbenu skupinu'' koja bi se konačno obračunala s ovima što, kako je vikao, vrijeđaju vjerske običaje muslimana.
Da li bi to po Alagi bile obične formacije sa sjekirama i kamama, ili pak nešto modernije, nije navedeno, no upada u oči Alagina spremnost i spretnost da u takvo odlučnom trenutku između dva zamaha sjekirom ima i koncentracije za zapovjedne odgovornosti. Mašala Alaga!
Alagi očito nije dovoljno što su se u njegovom kraju ne tako davno jednom već sveudilj obračunali s Hrvatima, tako da ih je iz njegove općine Travnik izbjeglo, prema nekim podacima njih oko 17 000. Uz to je jedan priličan broj tih nesretnih ljudi zatočen i ubijen. No, njega to dovoljno ne veseli, a pogotovo ga ne raduje činjenica da se u posljednje vrijeme stanoviti broj toga domicilnoga stanovništva i vratio u svoj kraj i ponovno organizirao život, oživjevši ga praktički iz pepela.
I inače ti ljudi koji nisu Bošnjačke nacionalnosti, a žive u Travniku (svejedno jesu li Srbi, Hrvati ili neki drugi), čuje se da nailaze na nebrojene probleme i šikaniranje u svojoj životnoj okolini i na radnom mjestu. Kažu da su po mnogo čemu Hrvati u Travniku građani drugoga reda i da im se uskraćuju prava i slobode; ruše im se i oštećuju sakralni objekti i spomen-obilježja, vrijeđaju ih, provociraju, verbalno i fizički napadaju i zlostavljaju, itd. I eto, taman kad su ljudi malo došli k sebi i vele; idemo se malo proveseliti i opustiti na Vlašiću, ta valjda su došla bolja vremena, kad evo ti Alage sa sjekirom i udri po jadnom odojku! Zapravo, opet po njima udarajući.
'Ni na kraj nam pameti nije bilo da pečemo samo odojak, jer poštujemo i navike i vjerske osjećaje i naših članova Bošnjaka.
Međutim, naše navike, običaji i tradicija nekima se u Travniku ne sviđaju. Potpuno bi nam ih uskratili, zabranili, a jedan od njih, nažalost ne i sam, jest i Alaga Musić.', kaže Mijo Domić predsjednik podsekcije Kalibunar tog istog društva.
''Srećom, kaže Mijo, uz pomoć nekolicine prisutnih uspio sam svladati razjarenog Alagu i oteti mu nož. Reagirao je i jedan broj Bošnjaka, pa smo situaciju uspjeli primiriti, ali ne i smiriti jer je Alaga tražio i skupljao istomišljenike. No, na kraju je razum pobijedio, jer je vrlo pozitivnu ulogu odigrao je i novoizabrani predsjednik Lovačkog društva Vlašić Omer Helda i nekoliko lovaca bošnjačke nacionalnosti, nakon čega je druženje nastavljeno.''
Eto, ovaj put je razum pobijedio, no hoće li slijedeći put ozbiljno se nameće pitanje, jer kako Mijo kaže da Alaga nije sam koji gaji takve osjećaje, pa ako tako banalan povod kao što je jedan obični odojak može zapaliti njegovu moždanu koru, što bi se dogodilo da je nešto ne daj bože veće.
Čini se da je indoktrinacija zahvatila jedan broj ljudi, koja se ogleda i u tome da je gastronomska ponuda zemlje atakom na jednu životinjsku skupinu u nekim njenim dijelovima bitno osiromašena i oni je pokušavaju nametnuti kao jedno opće rješenje i kulturološku činjenicu. Ipak, na primjeru vlašićkog izleta vidi se da veliki broj ljudi, zapravo većina, ne prihvaća takvo ponašanje i spremna je i mrsno zagristi.
A Alagi bih predložio, ako ima i zrnce ''soli u glavi'' da se pribere, pa kolege odvede negdje na dobar i slastan odojak, a usput uz pivo ili vino i on zagrize, pa će shvatit kakav slasni zalogaj propušta i za koji će mu se činiti kad ga je ono zadnji put jeo kao da je bilo jučer.
preuzeto sa portala: bljesak.info