15 skladosročbi i 1 sms (redom nastajanja)
1.LOKVICA KRVI (skladosročba iz 1963.
godine)
2.DVORSKA BUDALA (skladosročba iz 1963. godine)
3.TAK0 JE REKA0 GAVRAN (skladosročba iz 1964. godine)
4.Tatin Sin (skladosročba iz 1964. godine)
5.Muškarac Sa Dušom Žene (skladosročba iz 1966. godine)
6.NEKO VRIJEME PRIJE TOGA (skladosročba iz 1967. godine)
7.Zvijezda (skladosročba iz 1968. godine)
8.Kajgod Blues (skladosročba iz 1971. godine)
9.Pjesma Koje Nema (skladosročba iz 1971. godine)
10.Samoća (skladosročba iz 1971. godine)
11.Ti Si Taj Brod (skladosročba iz 1975. godine)
12.Puštam Te u Vatru (skladosročba iz 1978. godine)
13.sonet (skladosročba iz 1978. godine)
14.RISTA! KUŽIŠ IGRU? (skladosročba iz 1981. godine)
15.sms (1998.)
16.U Perspektivi (skladosročba iz 1999. godine)
LOKVICA
KRVI
Palmine šume. Pješčani sprudi.
Rižina polja. Kosooki ljudi.
Predio krasan. Sviđa se svima
al u zraku ima puščanog dima,
a ljudi su ljudi i ljudi su zvjeri
i sudbima ljudska tu puškom se mjeri.
O ljudska sudbino, proždrljivi crvi,
čemu na putu ta lokvica krvi!?
I onaj koji tu krv je dao
jeli bar znao zašto je pao.
Ne Ti nisi momče ni zadnji ni prvi
što ostavi život u lokvici krvi,
a kad Tvoje tijelo pojedu crvi
Svijetu će ostat ta lokvica krvi,
da u noj gleda što zbrisat se neda.
Da u njoj traži sve svoje laži,
sve svoje grijehe ispod nebeske strehe
i da ih smrvi!
U lokvama krvi!
(skladosročba iz 1963. godine)
DVORSKA BUDALA
Tisućudvjestoineke, negdje baš u to vrijeme
bio sam dvorska budala, današnjih bitnika sjeme.
Instrumentom sličnim gitari
u zvuk sam pretvarao note,
a jezikom što se klatari
pjevao mnoge strahote
za nasladu mile gospode i ljupkih dvorskih dama
jer ta je gomila čudna baš živjela bez srama.
Vitez Od Purpurne Kule ženu je imao mladu
i ja tek što je spazih neku uzgojih nadu
i više ne odolih. Pogled i riječi se kradu,
do srca tog put da nađu
kad Mjesec i zvijezde izađu.
Misleći da ću moći
sa njom još iste noći
nekud daleko poći
i tko zna dokle doći.
Pa dok je vitez njen, tako, u vinu kupao strasti
ona me nekud povede da u zagrljaj mogla bi pasti
i izbliza slušati riječi
kojim se ništa ne priječi,
ni pogled, ni ruke, ni svila
i priznajem, divna je bila.
Pred zoru su našli nas tako, kuhari ili sluge
i tada ja odmaglih jer nije bilo druge.
Bježeći dotud sam stig’o i evo što vam pričam,
svijet se izmijenio malo. Iz vijeka u vijek je sličan.
Jedino što me brine sitnica je jedna mala.
Na svijetu danas ima mnogo više budala.
(skladosročba iz 1963. godine)
p.s.
količina pameti na planeti je konstanta, samo se napučenost povećava, a
raspodjela je nepravedna
TAK0 JE REKA0 GAVRAN
Sreli se jednom mačak i pas. I magarac stari sivi.
I počeše voditi razgovor važan,
kakvi su ljudi i čem su sve krivi.
Prvi važno zaključi mačak; "Ljudi su napast prava.
Pitam se samo, kako na vratu
živa još stoji mi glava?"
Doda pas, i s mačkom se složi; "Ljudi su za sve krivi!
Pitam se, eto, kako pseto
kraj njih još hoće da živi?!"
Magarac doda istinu svoju; "Ljudi su smeće pravo!
Koliko sam puta zbog ljudske zlobe
pod teretom skapavo!?"
Tad javi se gavran, što sve je slušo
iz daljeg, al bliže je sjeo.
"Vjerujte meni! Ljudi su dobri,
jer ja sam ljude jeo!"
(skladosročba
iz 1964. godine)
Tatin Sin
On pije whisky i tonic-gin
Takav je uvijek taj tatin sin
I kola vozi. Djevojke hvata,
a finansira njegov ga tata.
Takav je život. Mučna askeza,
i pol stvari rješava tek dobra veza.
Za ovog momka problema nema,
jer njegov tata svud teren mu sprema.
A sada, evo još jedan čin.
Glavna je ličnost taj tatin sin
i limuzina i djevojka mala
što mnoge stvari još nije znala.
Bio je tulum. Dosta se pilo
i svakakvih stvari u mraku se zbilo,
a poslije, društvo u pijanoj slozi
poželi brzinu i da se vozi.
Uz tutanj mašine i silne brzine
dođoše tako i do krivine.
Jurnjava luda! Refleksi slabi
i svo se društvo našlo u grabi.
Sve s praskom se streslo! Grunulo! Puklo
Al cijelo se duštvo nije izvuklo.
Momak je strado, a nije trebo,
al tata će nać mu sad vezu za Nebo.
(skladosročba
iz 1964. godine)
Muškarac
Sa Dušom Žene
U grubosti njegovoj ima straha koji duboko u sebi skriva
I psovka njegova izgleda plaha, ko neka nježnost u njoj da je živa.
Pogledi njegovi izgledaju prazni i pokreti njegovi u prazno se ruše.
Kao da živi u nekoj kazni i kao da ima dvije duše.
U ovom svijetu punom grubosti on svoju nježnost nespretno brani.
Živi u strahu od neke gluposti i stoji životu negdje po strani.
A kada je sam, tad sretan je, plače
i ponovo želi u život da krene,
al tu je nešto od njega jače
jer on je muškarac sa dušom žene
(skladosročba
iz 1966. godine)
NEKO VRIJEME PRIJE TOGA
I sipi sitna kiša ko nekada suze moje drage,
što su bile golem bedem. Veći od moje snage.
Da shvatim što je htjela, taj bedem nije dao
i poslije njenih suza na koljena sam pao.
I grlio joj bedra i ljubio joj grudi
I pustio je samu da meni takvom sudi.
I osuda je pala! Ko haljine njene u mraku.
Bedem se srušio naglo, zatrpavšin nadu svaku.
I sve sad ispočetka. Svijet gradim novi i bolji,
a ne znam hoće li moći sve biti po mojoj volji,
jer brodolom taj nije prvi. Tek dio života je moga.
Tu priču u neko vrijeme doživjeh i prije toga.
Pa eto ipak postojim. Jedem, pijem i dišem.
Ponekad nečeg se sjetim pa takve gluposti pišem.
Al ako bih stvarno htio imati tek svoju sreću?
Misliti ne bih smio! I zaista! Više neću!
(skladosročba
iz 1967. godine)
Zvijezda
U neke bistre ljetne noći, u noći kao što je ta
Ja gledam jednu sjajnu zvijezdu, a ona moju tajnu zna.
Još davno, dok sam bio sretan, htio sam da to budu svi.
Tu želju rekao sam zvijezdi, a ona reče: "To su sni!"
Vjerovat u to nisam htio da svijet ne želi tuzi kraj,
al pokušati stvarno nisam smio od pakla toga napraviti raj.
Tako je prolazilo vrijeme. S mojom sam željom bio sam
i to da nikad neće postat stvarnost za moju želju sada znam.
Još uvijek gledam istu zvijezdu. Sa istim sjajem na svijet sja.
Još uvijek sve je na svom mjestu, jedino, drukčiji sam ja.
U neke bistre ljetne noći, u noći kao što je ta
Ja gledam istu sjajnu zvijezdu jer ona moju tajnu zna.
Još davno, dok sam bio sretan, htio sam da to budu svi,
a sad, kad moje sreće više nema, htio bih da si sretna Ti.
(skladosročba
iz 1968. godine)
Kajgod Blues
Tam prek potoka, tam gde je vrbih lug,
Jalža je z kravom, a Štijef navlači plug
A pet šmrklifcih vrtiju se vu krug.
Jen petelinček za kokicom gledi,
a pri potoku debela raca spi,
a prek dvorišča bežiju pure tri.
Pajceki, kojni, taubeki, kajtigajaznam,
sve ti vam dela kaj me je reči sram
i kajgod bluz popevaju po celi dan.
(skladosročba
iz 1971. godine)
baciti pogled i OVDE