Rocco Gramata
Ovo je kratka i nimalo poučna priča. Da je ispričana na nekim drugim geografskim prostorima, možda bi imala naravoučenije, ali smo mi već nadaleko poznati po nesposobnosti da iz bilo čega izvučemo pouku, te se kroz istoriju, poput onog zgubidana iz kineske poslovice, stalno saplićemo o isto kamenje. Tema priče je nadaleko nepoznati (rećemo, italijanski) pesnik, kojeg su celoga života dovodili u vezu sa čuvenim šansonjerom skoro identičnog imena i prezimena , čija je “Marina” uveseljavala milione ljudi širom planete. Roko Gramata nikada nije bio talentovan za muziku. Ako ćemo pošteno, nije vala ni za poeziju, što mu nije smetalo da svake godine, uglavnom o svom trošku, ili uz pomoć opskurnih izdavačkih kuća, publikuje novu zbirku rasparenih i nerazumljivih, ali zato veoma pretencioznih stihova.
Uvidevši na vreme da se od pisanja stihova 'leba najesti neće, Roko se prebacio u politiku, postavši jedna od malobrojnih konstanti na izuzetno varijabilnom području italijanske izvršne i zakonodavne vlasti. Vlade su se menjale, kao i Rokove političke orijentacije. Sastavi parlamenta su preko noći zamenjivani novima, ali je Roko uvek nalazio načina da opstane. Ostajali su za njim i repovi, nedokazane sumnje, optužbe za finansijske malverzacije, ali je Roko bio jednostavno nesalomiv. Iz svake afere izlazio bi jači, nepogrešivo odabravši pobedničku stranu. Svoje najveće ljubavi, razigranih versa, nikada se nije odrekao. Danas se, kažu, malo pritajio, savetnik je u nekom ministarstvu, može biti i regionalni ministar, i gotovo da bi svi zaboravili na njega (u političkim korelacijama) da pre nekog vremena nije dobio nagradu sledećeg naziva: Pesnička gramata za najbolju nenagrađenu knjigu poezije od Dantea naovamo. Bez obzira na to što je nagradu dodelilo neko živopisno i široj javnosti tajnovito udruženje građana, Roko je, slavoljubiv i sujetan kao i svaki pravi pesnik, nagradu oberučke prihvatio i svoje svetovno, sicilijansko prezime (Antitalenteze) zamenio novim, na ponos i čast za vjeki vjekov - Gramata. I svi su živeli srećno do kraja sedamnaestog mandata, uživajući u vrhunskoj literaturi.