Slijepi veteran krsti unuku
Pčele uhvaćene u izokrenutoj čaši.
Bez glasa se dodaju ceduljama
Medalje nose
Med dalje
Kao staračko ludničko voće.
Vruća voda sapira
Zečju usirenu krv
S rosfrajne vilice klopke
I boje imaju pauze
I linija je sanjanje točke o odlasku
A točka ekshumirana crtica
Dijete koje neću imati
Sljepljene kose od ležanja
Od okraljenosti
Čeka da legnem pored i izgovorim mu svijet
Ribe svoje mrtve sahranjuju tako
Što im bijele košulje
Odnesu sa štrikova natrag u vodu -
Cijelu predvečer
Lokvanj je na tu priču uzimao boju
mosta
U MRAKU U MAJCI PJEVANJE
Pogrešno osjenčen
Nagib u pahulji
I manje je zima
Paučina
Rashlađena ulovom
Mokrog insekta
Furnir gnjije na Pinokiju
I koljivo se presporo
Ugojava
Dječak ispod singerice
Zapanjen
Bakinim nožnim venama
Dok jezik nema kosti
Ništa čvrsto nema se
Za reći
STRIJELJANJE PILJNJAKA, BORISA W.
Ježe se pliševi na Slavenima. Nož je prerezan solju, laste se vratile u gravure na ibricima.
Nestajem ti iz pominjanja, ocijeđuju se makaze s mojega imena. Kruna se prigasi, u grbu studno bude, u bjelanjku niču uvrede.
Miriše odjeća, čuju se zvončići, oči su vruće od bjelančevine. Mlijeko traži udubinu u sisi bližoj srcu.
Ljepljivo je i meko svako mjesto u meni.
Svi bi da umru spavajući. Nepotrebnih trepavica.
Već mirišu perjem na iznutricu jastuka kao veseli Šagalovi svirači s krovova.
Vidjeli kako je skinuo košulju i na njoj se molio.
Kažem i za pticu. Da nije znala izaći i uporno se zalijetala u staklo iznutra. Sva se polomila, prozori krvavi.
Tako i taj avganistanski izbjeglica kojeg su jučer prebili, van logora zalutao, pred lokalne ćelavce.
Vrtlarski pomoćnici mirno čekaju da se sunce ponovno pojavi.
Svaka soba mora biti dvaput pokucana.
Po tome se razlikuju dječija groblja kad više nema potomaka:
pčele se slobodno zaroje, a svijeće vade fitilje i vraćaju vosak iskisloj livadi.