Crtice o Čaku
1
U izvanrednoj autobiografiji “Život” Kit Ričards, pripovedajući veoma dinamično, sve vreme uspešno drži pažnju čitaoca i vodi ga kroz neke od najneverovatnijih epizoda iz istorije rokenrola. Jedna od njih je i pismo koje je osamnaestogodišnji Kit, 1962. godine, uputio svojoj tetki Peti. Iz ovog dosta zanimljivog parčeta papira (koje se završava rečenicom Who else would write such bloody crap) saznajemo da je Kit dugo mislio da je usamljen u svojoj strasti prema muzici jednog američkog rokera. Ova zabluda okončana je tako što mu je, dok je, sa pločom omiljenog izvođača u ruci, jednoga dana gluvario na stanici Dratford, prišao momak kojeg je poznavao iz osnovne škole, oduševljeneom komadom uočenog vinila. Ubrzo su ustanovili da obojica obožavaju američkog muzičara, dogovorili se oko zajedničkih aktivnosti i tri meseca kasnije prvi put nastupili zajedno, pod imenom “The Rollin’ Stones” . Kitov drugar iz školskih dana je, naravno, Mik Džeger, a ploča koja ih je spojila delo je njihovog neupitnog idola - Čaka Berija.
2
Pre gotovo 40 godina, u avgustu, odnosno septembru 1977. godine, u svemir su lansirane letelice “Vojadžer I i II” , sa namerom da prikupe što više korisnih informacija o Sunčevom sistemu. Kao integralni deo letelica, za slučaj da nekada naiđu na drugu inteligentnu civilizaciju, put kosmosa su, umesto ldentifikacionog dokumenta, otišle i zlatne gramofonske ploče, na kojima se nalaze najrazličitiji prirodni zvuci sa naše planete, pozdravi na gotovo šezdeset jezika (među njima i “želimo vam sve najlepše sa naše planete” na srpskom) , kao i odabrani muzički zapisi. U društvu Baha, Mocarta, Betovena i Stravinskog našla se i pesma zbog koje se podiglo mnogo (nimalo zvezdane) prašine. Brojni kritičari su glasno negodovali zbog odabira numere “Johnny B. Goode” Čaka Berija, pozivajući se na (naizgled čvrst) argument da je rokenrol muzika suviše “adolescentska”. Genijalni Karl Segan, koji je predsedavao odborom za izbor reprezentativnog sadržaja, odgovorio je krajnje jednostavnom rečenicom (parazfraziramo): U redu, u tom slučaju mnogo je adolescenata na planeti”. Kraj rasprave.
3
Emisija “Uživo subotom uveče” (Saturday night live) jedan je od onih naizgled neobjašnjivih fenomena u istoriji televizije. Dosta jednostavan koncept, kroz kombinaciju skečeva i muzičkih performansa, kao i učešće slavnih glumaca i poznatih ličnosti, verovatno je najvažniji razlog ogromne popularnosti i, za televizijske pojmove, neverovatne dugovečnosti ovog projekta . Kao domaćini emisije, voditelji segmenata i članovi redovnih i sezonskih postava kroz emisiju su prodefilovali zaista značajni glumci - pomenućemo samo neke: Džejms Beluši, Den Akrojd, Džon Kjuzak, Robert Dauni Junior, Bil Mari, Kris Rok, Edi Marfi...U osamnaestoj epizodi treće sezone, emitovanoj 22. aprila 1978. godine, u skeču koji za temu ima predviđanje događaja iz bliske budućnosti, jednog od trojice fizičara-proroka glumi Stiv Martin. On (fizičar) je ubeđen da će nam se, posle lansiranja letelica “Vojadžer”, javiti vanzemaljci. Čak mu je poznato i kako će glasiti njihova prva poruka - “pošaljite još Čaka Berija”.
4
Oktobra 1986. godine, na svoj 60. rođendan, Čak Beri još uvek nije dobio poruku vanzemaljaca iz sjajnog televizijskog skeča emitovanog osam godina ranije. Stiglo mu je, ipak, nešto drugo, ne manje vredno - neobična čestitka, potpisana od strane bračnog para Segan. U njoj se izražava divljenje muzici koju je Čak podario ovom svetu (baš tako , podvučeno), uz podsećanje da se njegova pesma “Johhny B. Goode” nalazi na letelici “Vojadžer”, u tom trenutku od Zemlje udaljenoj dve milijarde kilometara. Karl Segan i En Drajan primećuju da kada vam neko kaže da će vaša muzika trajati večno, obično možete biti sigurni da preteruje, ali u slučaju Čaka Berija to je, skoro bukvalno - istina.
Na dan Čakove smrti, 18. marta 2017. godine, letelica “Vojadžer” je još uvek u Sunčevom sistemu. Pretpostavlja se da će ga sasvim napustiti 2036. godine, kada će biti mrtva, ali savršeno očuvana, živeći večno. I ne bi nas iznenadilo da u bliskoj, ili dalekoj budućnosti, prva poruka od neke napredne civilizacije zaista bude “pošaljite još Čaka Berija”.