Početna stranica arrow Rukopisi ne gore arrow Emotikon u Viberu II

Emotikon u Viberu II

Vrednovanje: ONONONONON / 4
Loše Najbolje 
Autor Darko Cvijetić
11. 07. 2016.



port

Nas Jugoslavena nema ni u statističkim pogreškama, pomislim.

Ivo Lola, Ivo Lola je sam.



Curica u igri na pijesku lijepi veliki hanzaplast lutki preko stomaka.

Njezina umorna mater, sjedi na klupi pored.

Maloprije je promijenila pelene mami, koja umire.



Gaze. Pojasi.







* * *







Galeta su razmijenili 1996. nekih godinu dana od pogibije.

Bili su plitko pokopani, njih petorica, oko 40 cantimetara.

Stari, pokojni Dule ga prepoznao.



Cona je tvrdio, da je Gale to jutro otvorio kutiju cigareta PORT.

I da su po jednu zapalili.

Onda je sve počelo. Cona je jedini čučao, pa ga nisu vidjeli. Jedini se i spasio od njih šest.



"Ako je, čika Dule, još kutija Porta u džepu, onda su ih sve odmah pobili, uzeli bi cigare", rekao je Cona čika Duletu pred prepoznavanje.



I jesu. Bile mu cigarete u džepu.

Port bez dvije.



Otada ni Cona ne puši.







* * *





Čujem kako u orlici šušti jaje

dok nadlijeće jezero zorom.



Sve zapisujem, u suprotnom pravcu.

Oduspravljenost zvečarke na podlaktnoj tetovaži pokojnoga Bube.



Imao je široke debele vene, pa je zvečarkin vrat izgledao kao da je upravo pojela pacova, koji još tek smrvljen pulzira.



Na razmjeni mrtvih, nakon godine, tetovaža se smežurala i izravnala s tkaninom maskirne uniforme.



Mršava i tanka kao papir, zmija se maskirala. Nigdje oduspravljenosti, došli pacovi iz grla.









* * *







Jestati svojom jesamoćom.

Krznarski posao jest utopliti grlo puno neizgovorenosti.



Na prijelazu nitkosti u netkost

Ugostiti svoju kost u sebi.

Proprati se.

Propratiti se.







* * *







Denkbild. Denkbilder. Slike koje misle. Mislopisi.

Ako je djelo, kako veli Walter Benjamin, maska smrti onoga što nam je bilo dato da mislimo, lice je onda ostalo smrtopisno i u predmišljenom.



Zimus, na balkonu, od mraza zakovane tri košulje.

S jedne kaplje. Samo je ona crvena.

Manje u njoj smrti.







* * *







Kaleidoskopine.



Dojke joj otišle u perje. Grli me ispred solitera i rida, i jeca. Javili joj da su nalazi napokon uredni. Prvi put, nakon sedam godina.

Plačemo oboje.

Jebeš sise, šapće, perju rak ne može ništa.



Snjeguljica pojede jabuku, pa se u staklenom lijesu ne raspada.







* * *







Deminer iza rata. U ratu miner.

Ima kćerke bliznakinje. Nema obje šake.

Izgubio ih devedesetdevete u minopolju kod Petrovca.



Uspi sebi sam rakiju, veli mi.

Znaš li ti da je mene vođe u crkvi pop zajebavo da se ja ne krstim sa tri prsta, džabe što je strana prava.



Šta li Isus radi s mojim šakama, a pop bi samo tri prsta?







* * *







Ima jedan kod Solženjicina, što je svoj jezik progutao.

Ima i jedan kod Babelja, što su mu jezik odsjekli i bacili.



Poliglote. Poliglotaju.







* * *







Detlef Holz, bio je pseudonim Waltera Benjamina kada je 1934. objavljivao tekstove iz Berlinskog djetinjstva u Frankfurter Zeitung-u..



Hesse u jednoj priči pominje ogradu od bijeloga gloga. Tip uređuje ujesen svoj vrt i u svome dvorištu pali veliku vatru.



Prilazi starica od reko osamdeset godina, nagne se preko ograde od bijeloga gloga i kaže vrtlaru - dobro je da se navikavate na plamenje pakla.







* * *





Was ist ein Denkbild?



Slikomisao, kaleidoskopina. Ti si fotomorgana onome što fotografiraš.



Jovica Aćin pišući o Benjaminu doziva jednu fotografiju. Iz arhiva BRITANSKE KRALJEVSKE AVIJACIJE.

Na njoj, slikanoj iz aviona, 23. kolovoza 1944. oko 11 sati, vidi se Auschwitz, fotografiran u obavještajne svrhe. Cijeli logor je obuhvaćen kadrom, vrlo visoke rezolucije, barake pod konac, pred nekima se mogu jasno vidjeti redovi logoraša. Ali, ono što fotografiju izdvaja jest stup dima iz Krematorijuma V. Upravo spaljuju mađarske Židove dovođene lipnja i srpnja u ubrzanim ravničarskim transportima.



Stup dima, kojega vjetar lagano zanosi i uzdrmava.

Stup dima koji ide ravno u fotografiju.



Ono što fotografiraš ne vidiš.

To te što slikaš fotomorganira, veli Aćin, kako veli Benjamin.



Dječaci mašu na fotografiji, oni koje sam slikao u Budimpešti 1943.







* * *





Snijeg je u Rusiji supstitut za pustinju, Waltere, mili, mogla je reći Asja Anna Ernestovna Lacis, upravnica kazališta iz Rige, "letonska boljševikinja", onomad u Moskvi, u zimu 1926. kada je došao da je osvoji.
Zima mu je.
Ali, Asja je već mjesecima u ludnici Rot, nakon sloma živaca. Benjamin ne zna ruski, iscrpljuje se šetnjama, zatvara se u sobu, jede marcipan, ili s Rajhom ode do Asje da igraju domine.

Da, Jednosmjerna to je ulica.

Asja ću mu pokloniti kuhano bolničko jaje, ukradeno s doručka, na kojemu je ispisala njegovo ime.
Asja će biti deset godina u Gulagu. U Kazahstanu. Šutat će do staračke smrti.

Walter je u Portbou, na granici, u apokrifičnoj masovnoj.
U bolničkom tvrdo kuhanom jajetu.
Bjelanjci.
Soljeni pijeskom.





* * *





On titluje sapunice.

Pozajmljuje glas u crtanim filmovima.



Dvaput je bio zeko, jednom je i pojeden.

A jednom je pretitlovao kadar u sapunici.



Učinilo mu se da lik koji šuti, puno toga u stvari misli.







* * *





Pucanje u lutku iznad grudobrana, na Vrapču, na strelištu, u JNA-i, 1987. godine, u ranu jesen.

Zatim lutka maše.

Prebrojiš opet municiju.



"Sije se za raspadljivost,

a ustaje za neraspadljivost", kaže sv. Pavle, u Poslanici Korinćanima, glava XV

< Prethodna Sledeća >

Prijava





Nemate nalog? Napravite nalog

Sindikacija

Sindikacija
RSS 0.91
RSS 1.0
RSS 2.0
Posetioci: 3469317
ETNA