Rukopisi ne gore
Sanjam...
Sanjam konje koji galopom jure širokim carskim drumovima; iz raširenih im nozdrva kulja beli dim. Čujem, kao na javi, topot kopita što paradnim potkovicama daleko odjekuje putevima od tesanog kamena. Vidim bečkog oficira, ogrnutog samo bundom od samurovine na golo telo, kako beži iz ložnice pohotne i prvi put nezadovoljene mađarske grofice, terajući u pomamni trk dva vranca što za sobom besno vuku ukradene i grofovim grbom ukrašene kočije. Čovek koji divlje šiba brze pastuve zove se Đura Horvatović i moj je predak. Ceo imetak nosi na dugim i lepo izvajanim prstima: zlatno prstenje optočeno dragim kamenjem – darovi plemenitih dama koje su ga obožavale. U prtljagu je par engleskih poentera na brzinu pokupljenih iz podstanarske sobe u becirku blizu gardijske kasarne: poklon namenjen dvoru Obrenovića, novoj dinastiji koja je pozivala austrougarske oficire srpskog porekla da popune redove otadžbinske vojske. Jednom rukom čvrsto pritiska pištolj položen na sedište pored kočijaša i raspasanu sablju; oko druge je obmotao uzde što krvare đemove besnih atova i ne daju mu da se uspava. Dok mu zimski vetar ledi obraze, siguran je samo u jedno: vreme tišine je zauvek prošlo.
Beleška o piscu: Saša Stojanović
Recimo:
Saša Stojanović je doktor veterinarske medicine koji je iznenada prestao da leči boksere i šprica mačkice, a naprasno počeo da prodaje VIAGRU, CIALIS, i da pravi SKY kondome...
Aleksandar Hemon, pisac
HEFTANJE USPOMENA STVARA PRIČE
Kada se 1992. godine obreo u Čikagu, na nekoj vrsti studijskog putovanja, Aleksandar Hemon je svakako morao znati da se život lako sunovrati. Ali, komedijant slučaj mu je na dan povratka u Sarajevo ipak priredio užasno iznenađenje – počeo je rat u Bosni. Hemon ostaje u Americi, dok su mu u rodnom gradu pod opsadom roditelji, prijatelji i mrtvorođeni rukopis zbirke pripovetki.
Vedrana Trlek
Vedrana Trlek, rođena 1966. u Slavonskom Brodu. Živi u Zagrebu. Izmišlja priče, povremeno ih zapisuje.
Vikend
Ovako: u petak sam se napio poslije posla.
Otišao sam do cure, narezala je pršuta i sira.
Pio sam vino koje pravi njen otac.
Bila je to paklena kombinacija.
Falilo je još maslina.
Prilicno mu je jako to vino. Zapravo prejako.
Ne dodaje mu nimalo šecera, niti bilo čega drugoga.
Pomješa crno i bijelo grožde, pa ga tako smasti.
Ne da mu se zajebavati oko toga.
On ga inace jako hvali, mislim OK je,
samo da je malo manje postotaka.
A, zbilja ih je ohohoo...