Deset deka šmeka
Cimeri
Prvo je trebalo prihvatiti garsonjeru osuđenu da za svoga vakta ne vidi sunce u oknima.
Naherena zgrada s izglodanim odmorištima bila je opkoljena betonskim grdosijama koje kao da su većale povoljan tren da je sabiju u pripadajuće podzemlje. Do iznajmljenog stana valjalo je proći hodnikom koji se klobučio vlagom i ispred odškrinutih vrata odakle su virile unezverene mačke, mimoići jurodivu baba Jecu koja me hvatala za rukav i preko zalogaja prskala bezube mantre zaumnog postojanja. Čak je i ćumez u koji sam se smestio – sa svojim nepojamnim ćorsokacima, krevetom na rasklapanje ne većim od daske za peglanje i prašnjavim zavesama bio kakvo-takvo sklonište.
Metode punjenja želuca koje ne koštaju ništa
Lipo san sama sebi bila obećala da više neću čitat naslove po novinama.
Taman uspijen steć neki svoj duhovni mir, i onda mi se to sve sruši. Još
uvik san zabezeknuta od jednog naslova prije neki dan: "Nakon ludog
seksa izgubila pamćenje."
Kako more ijedna žena izgubit pamćenje o ludom seksu? Razumin da se
more zaboravit loši seks, to je, na kraju krajeva, i priporučljivo, ali
zaboravit ludi seks? Dobro, i ja san zaboravila detalje o jednom svom
ludom seksu, ali to je samo zato šta mi se zadnji takvi dogodija prije
više od dvadeset godina. U ono vrime doduše skoro svaki seks je bija
dobar, jer su muški bili zdraviji. Najdraži mi je bija oni takozvani
"zornjak". Lipo se kresneš čin otvoriš oči i cili dan se veseliš. To je
bila najpopularnija metoda pozitivne vizualizacije, jer nakon zornjaka
čovik bi cili dan nestrpljivo vizualizira sljedeću zoru.
Cipele
Neprestano gledam u te cipele. Bile su u Pekovoj kutiji, kutija je bila u Pekovoj kesi, kesa sa cipelama je izašla iz Pekove prodavnice.
Pekove cipele… Ko se još seća tih vremena. Farmerke su se kupovale kod Varteksa, patike u Astra prodavnicama, cipele kod Peka. Varteks je davno nestao, Astra ne znam da li još ponegde postoji. Ostao je samo Peko. Slovenačke cipele, naravno.
Sve bi trebalo da je u redu sa cipelama, ali nije. U kutiji je bio par različitih cipela. Jedna svetlo, druga tamno braon.
“Gospodine, pa samo se malo razlikuju”.
Uzalud objašnjavam da bi bilo isto da su mi spakovali umesto ovih cipela par krokodila.
Crv u bračnoj jabuci
Da sam, kao svaki normalni mužjak, puštao nokat na malom prstu sad bih imao čime da se, u velikom stilu, prekoljem. Pre nego što sam se nalizao gorkih tinktura, posedovao sam svoje ja, možda ne tvrdo kao kljova, no sposobno da tu (a i tamo) penetrira. Umeo sam (isključivo šakom) da lupim o sto, isteram mak na zubni konac. Ti dani mladalačkog drča odoše u tandariju čim dopustih da budem tretiran kao lanjski tampon. Moja životna bevanda isuviše je tanka, pa shvatam zašto Francuzi vino presečeno vodom zovu - uškopljenim.
* Upisnicima u papudžijsku gildu savetujem zatiranje impulsā iz srčanih razdeljaka i donjeg abdomena. Obasuta obožavanjem i svetim snishodom, svaka dama preoholi preko svoje zapremine