Deset deka šmeka
Slatka kao srce
Pažljivo pljuckane i crnje od zenica, semenke lubenica su cele zime ležale zalepljene na četvrtinke starih novina na baba Darinoj prozorskoj polici. Ispod njih su vreme najavljivale odavno prošle vremenske prognoze, održavale su se na pola presečeni sastanci partijskih organa i čitaocima delili korisni saveti bez srećnog kraja.
Svako malo je baba Dara proveravala semenkasta crna okca, koja ni na tren nisu pokazivala nameru da se maknu sa preživljenih vesti. Negde početkom proleća, artritičnim debelim prstima ih je baba pažljivo odlepljivala i zajedno sa notom štamparskog olova ih sadila u stare prazne konzerve i okrušene lončiće koji su odavno odslužili svoje. Tu su, pod njenim budnim nadzorom, zalivani tresuće odmerenim curkovima vode iz čaše koja je zajedno sa kockama šećera stajala uz babin krevet.
Prosaca je sve manje
Vlastodršci su me uzeli na zub.
Najljubaznije ih molim, da ne jedu govna!
Da smo ekološka država nije prazna priča.
Tu ima puno neistine.
Crnogorci ništa ne rade na sebi.
Plaše se visine.
Kod nas je ništa relevantno.
Odlučuje o svemu.
Članovi vlade uložili su sebe
u ostvarenje zacrtanog programa.
Zato smo u govnima do grla.
Smoči svoj (u more krst)
Prži se, prži leto, doba sveopšteg ošamućenja kad je svaki čovek, ako nije hronični bolesnik, na dobitku. Žderači plodova tora koji su tokom dugih i gladnih zimskih noći desetkovali četvoronožnu, a zapostavljali dvonožnu silu, grozničavo zatežu pregrejanu trbušinu da im se na plaži ne razlije kô maslac. Vreli trans u kom maštarije postaju opipljive podjaruje čak i najužirenijeg cvikeraša (po svemu sličnog autoru ovih redaka) da naskoči na neku preplanulicu isplaženih grudi, sa stanovitim šansama da joj se prepreči među nogama. Vreme je seksa i razonode, kratkotrajnog uživanja uz dugotrajne otplate, lakih romansi i teških pijanstava, brzih odluka i sporog(orućeg) kajanja.
Štranjka
Dođe vreme kаdа čoveku ostаne vrlo mаlo vremenа. To se i meni desilo. Ostаo sаm bez vremenа, tаčnije bez novcа. A, vreme je novаc, tаko dа je to isto. Otkаz sаm dobio pre deset godinа, zа to vreme sаm prodаo sve što sаm imаo, mnogo vremenа sаm proveo ispod mostovа, nа ulicаmа i ispred kontejnerа, аli otkаko nаrod više ne bаcа hrаnu u kontejnere, meni je osvаnuo crni petаk (iаko je dаnаs sredа)! Evo, već dvа mesecа živim u nekom nаpuštenom stаnu. Istinа dа je to nekа rupetinа, аli vаžno je dа imаm krov nаd glаvom. Što se smeštаjа tiče, jа se ne žаlim. Imаm jednu stolicu, krevet od dаsаkа (bolji od svаkog pomаgаlа zа leđа, odkаko spаvаm nа njemu mene leđа više ne bole, sаmo bubrezi, kolenа, prostаtа i ostаle sitnice!) i jedаn luster.
Kolos sreće
Ličilo je na scenu iz Finčerovog filma „Sedam”. Onu sjajnu, kada detektiv Mils (Bred Pit) pokušava da se izbori sa „Božanstvenom komedijom“, sedeći u automobilu, dok napolju pada dosadna i deprimirajuća kišurina. Ne može se reći da Mils nije dao sve od sebe. Nije vredelo. Očajan, neraspoložen i pomalo besan, on u jednom trenutku baca knjigu, prosiktavši kroz stisnute zube samo „fuckin' Dante...“
Naš junak u rukama je držao knjižurinu debelih korica, upinjući se, kao detektiv Mils, da pročita sadržaj koji nije najbolje razumeo. Jedna od najgorih stvari koju mu je doneo nenadani (mnogi zlobnik će reći i „neželjeni“) izbor za predsednika, bila je i ta iritantna obaveza čitanja.