Deset deka šmeka
Seks je precijenjen
Sinoć san izašla vanka sa jednon prijatejicon sa fejzbuka. U kafiću di smo planirale popit pivu, naletile smo na jednu njenu prijatejicu sa fejzbuka koju ja ne znan, a sa kojon je bija jedan moj prijatej sa fejzbuka, kojeg znan, samo se još ne znamo. Pa je onda prijatejica sa fejzbuka koju ne znan od moje prijatejice sa fejzbuka koju znan mene upoznala sa mojin prijatejen sa fejzbuka kojeg isto znan samo se još nismo bili upoznali.
Čim smo sili za stol krenila je priča od bivšin mužovima, momcima, seksualnin i aseksualnin partneriman. Moj prijatej sa fejzbuka kojeg znan a kojeg san tek netom upoznala se vrpoljija na stolici i izgleda je uspaničeno ka šta i triba izgledat muškić u društvu tri raspuštene dame u najbojin godinaman i najgorin izadanjiman.
Vrba
Odavno sam prestao čekati svemoćnu ruku koja bi, kao u italijanskom crtaću, prebrisala sve pogrešne korake. I sad tupo posmatram radnike dok strvinarski povlače uzice testera, a pod njihovim nogama, zgrabljena za kosu obesnim olujnim vetrom i svrgnuta u blato, leži kraljica mog detinjstva – Vrba! Kida se meso debla, drobe koščice granja, a u dimu, prašini i piljevini, lebde i uspomene zapretene ispod mrke i ispucale kore drveta...
Dobra vila protiv JMBG-a
Dobra vila je stigla oko pola pet. Popodne. U jednoj ruci je nosila poluvlažan ili možda ipak polusuv kišobran, a u drugoj lakovanu torbu, tek malo manje crnu od njene kose vezane u čvorče. I još manje crnu od njenih očiju koje su se caklile kao kod veselog hrčka. Bila je obučena u belu košulju i pantalone koje su se slagale sa očnim čarom upravo pomenutog glodara.
Poraz
Nije poraz najgora stvar na svetu. Neuporedivo nesnosniji su ljudi koji ne umeju da ga podnesu. Da se sa njim pomire. Shvate ga kao neizostavni deo bitisanja. Kao treću na spisku morajućih neumitnosti, odmah iza smrta i poreze. Način suočavanja sa skljokavanjem, strmopizdom, žestokim posrnućem ili klasičnim životnim nokautom govori nam o jednoj osobi sve ono što bi ona želela da prećuti. Izrazito loše gubitnike je, bez prevelike griže savesti, ipak lakše okarakterisati kao ne baš sjajne ljude, ili makar kao aposlutno nezrele persone. Oni koji umeju da gube, pa to rade sa stilom, bliži su nejasnoj i nikada dovoljno čvrsto definisanoj grupaciji nazvanoj "pristojan svet". S tim što je i to relativno.
Tetovirao sam ti ime na lijevoj klijetci srca
Tetovirao sam ti ime na lijevoj klijetci srca, otkad si me ostavila ono isprekidano kuca!
Neki to rade tamo, di se mogu pravit da ga ne vide, ali ti ubrzani i isprekidani ritmovi nepogrešivom preciznošću odaju gdje se aplikacija nalazi i je li taj programski jezik još funkcionira. Dobro je dok sve to još šljaka, ali kako je s tim sofisticiranim stvarima uvijek osjetljivo, što kada se sistem sruši? Što kada naiđe neki virus promjene i zakopa se toliko duboko da ga nikako ne možeš iskopati.