Press any key
O, da! tehnologiji
Registrovah Fejsbuk, zatrp’o me buljuk,
na moj Twitter-nalog nagrnuo talog.
Rabeći instagram, ne stižem da karam,
A na GooglePlus-u sklanjam se gay Rusu!
U online brzaku podlo vreba Yahooo!
Postaviću minu kletom Linked In-u
Isprazniću kasu za Google-Pikasu.
Reklamni je stres don’o mi AdSens,
nekada i Badoo ja koristih radoo.
Gandžom punim pajp, dok zlorabim Skype
a uz sočni Vajber, glavni sam kurajber!
Bespuća internet zbiljnosti
Kroz reči gospodina Nejmlesa, glavnog junaka nekoliko svojih odličnih detektivskih romana, Boris Akunjin iznosi zanimljivu sliku našega bitisanja: „Život je ravnica sa bezbroj puteva; na svakom koraku je novo raskršće, i čovek vazda ima slobodu hoće li skrenuti levo ili desno. A onda će uslediti novo raskršće, i nov izvor“.
Veoma slično stojimo i sa križopućima unutar beskrajne internet stepe. Krenemo u potragu za jednim pojmom, a završimo pažljivo čitajući o nečemu što nam nije čučalo ni na kraj pameti. Sa zabrinutim izrazom lica, rećemo, pristupimo istraživanju na temu koji bi to medikament mogao olakšati bol našeg „čreva plemenitago“, a sajber vaseljena nas zamanta na sasvim drugu stranu, gde se bečimo kroz špalir sočnih ženskih pozadina, kataloški označenih sa „Brazil 2007- 2008“.
Azimut
Moj teča je opak dasa . Jedna od onih izrazito deficitarnih ljudskih jedinki koje su spremne da za bližnjeg učine sve - litar krvi, levi bubreg, kompletna ušteđevina na zajam ili koštana srž odmah, istoga časa. U vreme kada je tek oženio moju rođenu tetku, moglo bi tome biti više od dvadeset pet godina, familija ga je odmeravala, priređivala mu serije najrazličitijih testova i polako počinjala da ga prihvata sa neskrivenim odobravanjem. Sem ljubavi, sirotinje i kašlja, i puku dobrotu je nemoguće prikriti. Bilo je toga ( a ima još uvek) kod njega u neograničenim količinama. Pod uslovom da niste izrazito mrzovoljna vucibatina, koja živi za to da sa ljudima započinje bilo kakve rasprave- morali ste ga zavoleti.
Poslednji pozdrav za .yu
Vil Kejn (Geri nenadjebivi Kuper), glavni junak kultnog američkog vesterna „Tačno u podne“, doneo je, kao što znamo, jednu od najvažnijih životnih odluka - da na dan svoga venčanja okači revolver i opasač o klin i batali uspešnu karijeru šerifa. Njegova odluka nije nimalo iznenađujuća, ako se u obzir uzme kako mu je izgledala mlada - Grejs Keli u venčanici, e to je prizor zbog kojeg se i mnogo ozbiljnije stvari od revolvera zauvek ostavljaju. Čak i pivo, usudiću se da kažem, spreman da na sebe navučem pravedni gnev muške populacije. Kako to već u vesternima biva, šerif ne može baš tako jednostavno da se rastosilja mirisa baruta, pa se Vil ipak u poslu zadržava toliko da bi grad spasao od velike nevolje koja mu se izazivački ceri.
k750
Kada se za nekog čoveka kaže da je tačan, pouzdan i da se na njega možete uvek osloniti, jasno je da se govori o primerku ljudske vrste koji spada u popriličnu manjinu- teško je to izražavati kroz brojke, ali, recimo da su od deset različitih ljudi možda tek dvojica ili trojica takvi. Možda čak i manje, ako ćemo odistinski. Sazdani od čudnog materijala, gonjeni najrazličitijim motivima, potrebama i strastima, tutnjimo kroz život ( točeći gorivo kod "Tutnjevića", opaska samo zbog efekta, nema veze sa temom) i vrlo često ne vodimo računa o nekim stvarima koje bi trebalo da budu elementarne i da se podrazumevaju. Šta ćemo, tako je to oduvek bilo.