Bubanj i falš
Jagger
1962.
Come On je Chuck Berry napisao da i dalje održava patent zvani rock 'n'roll, jedan opasan patent čijom je pojavom ugrožena najomiljenija vrsta – clean american guy. Devojke i momci su počeli da sanjaju novi američki san – bez ikakvog jastuka.
Trebalo je da Come On dođe i prođe, ali dočepali su ga se Stones-i, mlada ružna grupa iz londonskog predgrađa.
I mi smo bili mladi i ružni. Prva ploča na mom gramofonu bio je singl Tommyja Steela, čisto instrumentalna stvar sa onim što bi se danas zvalo speed metal. Tommy je to uradio na jednoj jedinoj gitari od koje se čitava ulica uvijala kao lokna-šestica. Puštao sam male ploče (i one na 78 obrtaja) tako da kroz otvoreni prozor svi mogu da čuju.
Nažalost, šteker za struju u toj sobi koja gleda na ulicu nalazio se na suprotnom kraju od prozora i mali rokeri su do polovine upadali u sobu.
Stari deda Cvetko je zaobišao kuću, prešao na drugu stranu ulice, kada sam do kraja navio potenciometar na Pole Enki.
(Ponovo) Na svojoj strani
Zavladaju tako neke sintagme, neosetno i iz drugoga plana, najraznovrsnijim narativnim tokovima, preplavivši internet okean, TV i radijski etar, malobrojne rezervate štampane reči.... U poslednje vreme, primetićete, izuzetno je popularno reći da nam je nešto prošlo “ispod radara”. Izmaklo je našoj pažnji, prošunjalo se pored nas, ostalo neprimećeno iako je, pokazaće to nakanadna (i najgora) pamet, moralo biti uočeno. Primer: zakletom gurmanu promakne informacija da su porcije u njegovom omiljenom restoranu veće za 15%, a on tamo nije svraćao, zbog benigne svađe sa konobarima (okončane aperkatom u vrh brade), već skoro 3 meseca...Pasioniranom ljubitelju tehnike nije bio poznat podatak da je vrhunski model televizora poznatog brenda, koji merka već nekoliko meseci, bio dostupan po neverovatnoj akcijskoj ceni. Kukavni ovisnik o tehnici to je, naravno, saznao 3 dana po isteku popusta, dok je, neutešno plačući na kasi, brojao onih 15.000 dinara koje bi do pre neki dan sačuvao…
Krvareće nuspojave
Deluje skoro neverovatno kada se kaže da je od “Teških boja”, prošlog studijskog ostvarenja Gorana Barea i “Majki” prošlo gotovo sedam godina. Period dovoljno dug da novorođenče krene u (dualizovani) prvi razred, izbori u Srbiji budu održani makar 5 puta, a fudbalska reprezentacija Srbije propusti 3 velika takmičenja (na kojima će nogometna vrsta Hrvatske, da muka bude veća, po pravilu imati zapaženu ulogu). Za tih sedam godina se desilo toliko stvari da je naše okruženje radikalno promenjeno, a ceo svet krenuo u nekom novom pravcu, za koji ne možemo sa sigurnošću tvrditi da nam je srcu prirastao, ali smo sigurni da je - opasan. Ubrzavanje istorije, danak surovoj globalizaciji, dahtanje pod bičem svevideće digitalne umreženosti, gomila majmuna u tenak ušavših - tek su neki od simptoma tog novog smera kretanja. Događaji se smenjuju sve većom brzinom, bacajući se pred noge zaplašenoj svetinji, nespremnoj da se od brojnih pošasti odbrani.
Dupli živi album - 45 godina
Prošlo
je četrdeset i pet godina od pojavljivanja prvog živog duplog rock albuma u YU.
Red je da neko slovo napišemo o tome…
“Tog aprila “tresla se hala Tivoli!“ (jedan od naslova iz ondašnjih novina). Reč je o ljubljanskoj dvorani u kojoj je samo dve godine ranije reprezentacija YU u košarci osvojila prvo mesto u svetu! Trajko Rajković, Čosić, Kapičić, Žorga, Čermak, Šolman, Tvrdić, Plećaš, Daneu, Skansi… su otišli u legendu. U legendu su otišli i učesnici rock-događanja u toj istoj Hali koji su decenijsko postojanje u YU prostorima krunisali javno na dvodnevnom prazniku rock and roll-a.
Neka od tih imena ostavila su trajan/veličanstven pečat za sva vremena na duplom albumu, koji je u ono vreme, u onoj državi, bio nešto novo, neobično, veliko!
RUNNIN' DOWN A DREAM
FM radio u Srbalja godinama je, uz tek nekoliko časnih izuzetaka (Radio Beograd 1 i 2, poneka preživela lokalna stanica), u samrtnom ropcu. Iz tog ropca izvući se, po svemu sudeći, neće. Ono što su skupo plaćeni menadžeri iz inostranstva gromopucatelno nazvali “formatiranjem”, te nemilosrdno realizovali (od 87 do 107 megaherca), drugi je naziv za apsolutno izjednačavanje radio-stanica, kroz plej liste na kojima se nalazi pedesetak (te jednih te) istih pesama (“velikih” hitova, kojih se naredne godine više niko ne seća). Osim te muzičke uravnilovke, urađena je jedna još opasnija stvar - sa FM radija proterani su voditelji sposobni za držanje pažnje slušalaca, vlasnici lako prepoznatljivih identiteta. Namesto njih, tu su izvođači voditeljskih radova, sa uvek istom intonacijom, bilo da govore o nekoliko sunčanih dana pred nama ili, daleko bilo, masakru u nekom američkom gradu. Ubijanje FM radija može se prepoznati po još jednom fenomenu - iz etra su eliminisani skoro svi izvođači koji simbolizuju eru klasičnog rok radija. Toma Petija, recimo, teško ste mogli čuti u FM spektru (osim ako ne slušate neke od pobrojanih izuzetaka). Narednih dana to će se nakratko promeniti (hinjeni pijetet i slične licemerštine), pa će se, kad se RIP manija slegne, FM skala ponovo utopiti u beskrajno dosadnu jednoličnost.